STEFANOVA REČ
OD PUSTINJE DO STUDIJA
RAZGOVOR SA SOBOM
Piše:
Stefan Miloš
Fotografija:
Stefan Miloš
Datum:
9.3.2025.
Gde si bio pre tri godine?
— U Nici. Večernja pijaca, ona koja ujutru prodaje lavandu, a uveče se pretvara u restoran bez zidova. Na stolu školjke, roze vino, dobra ekipa.
Onda, spontano, postavljam prijateljima pitanje, ono koje nema ispravan odgovor.
„Čime biste se bavili i gde biste živeli, a da novac nije faktor?“
Ceca: „Amsterdam, možda da pređem u freelance.“
Irena: (duga pauza, nesiguran smeh) „Ne znam… morala bih dobro da razmislim. Eto, išla bih kod Cece.“
Danilo: „Beograd, naravno.“ I kao da je čekao priliku da ponovi svoju mantru: „I do not dream of labor.“
A ja? Rekoh, „Atelje.“
Ne biro, ne kancelariju, ne „radni prostor“. Nešto što još nije imalo formu, ali je bilo tu.
I? Jesi li ga napravio?
— Ne odmah. Dve pustinje kasnije, ideja se oblikovala. Prva je bila Wadi Rum u Jordanu.
Aha, klasičan put – Mediteran, pa Mars?
— Ne znam šta je klasično. Ali znam da je pustinja Wadi Rum jedno od onih mesta koja te ili slome ili slože.
I šta je uradila tebi?
— Tišina mi je razbila buku u glavi. U pustinji shvatiš koliko stvari zapravo ne znaš. Koliko si mislio da znaš. Koliko si mislio da želiš.
Zato Not A Studio nije ime studija. To je naziv ideje. Studio se zove mojim imenom i prezimenom (koliko god ono ljudima zvučalo čudno).
Koje ideje?
— Da arhitektura nije gotov proizvod nego metod. Da ne crtaš zgrade ili enterijere, nego način na koji ljudi koriste prostor. Da su najbolji projekti oni koji još ne znaju da su projekti.
Kako izgleda studio?
— Kao pustinja u zalasku. Kao Mediteran u podne. Toplo, zlatno, peščano, ali s dozom hladnog kamena.
Boje su mi bile jasne i pre nego što sam znao šta radim. Bio sam u ovom prostoru i u prošlom životu. Zvezdana potvrdila.
Zvuči haotično. Apstraktno.
— Naravno. Ali haos ima pravila, samo ne klasična.
Hoćeš reći da ova priča nije za svakoga?
— Hoću reći da je ovo žurka sa face chekerom na Vratima.
I kakav je dress code?
— Nema ga. Ali ako misliš da znaš sve odgovore – možda nisi na pravom mestu.
Poslednje pitanje. Ovo definitivno nije klasičan uvodnik, zar ne?
— Ovo nije klasičan ništa.
Dobrodošli.

